Članak objavljen u Saff-u u julu 2001.

SISTEMATSKO KROATIZIRANJE BOŠNJAKA PUTEM INFORMATIKE

 

EuzubiLLahimineššejtanirradžim,

BismiLLahirRahmanirRahim!

 

Slučaj 1: Neki dan, dođoh u posjetu prijatelju (zaposlenom u jednoj od Sarajevskih općina) i neprijatno se iznenadih kada sam pogledao u monitor njegovoga računara. Tamo se  "lijeno lješkario" "hrvatski Word" (odnosno lokalizirana verzija najpopularnijeg programa današnjice na hrvatski jezik). "Šta će ti to?" - pitam ga u čudu, znajući da dugo radi na računaru i da originalnu, englesku, verziju Worda poznaje kao svoj džep. Prvo je dugo šutio, a zatim procijedio tiho kroz zube: "Direktiva."

 

Slučaj 2: Zove me telefonom drugi prijatelj, inače zaposlen u jednoj islamskoj organizaciji, i pita me kako će uraditi neku obradu teksta. Ja mu objašnjavam i kažem mu: Izaberi opciju Font iz Format menija. On kaže da nema tog menija. Pogledaj peti meni po redu, kažem mu, a on odgovara: "To je izbornik Oblikovanje."

 

Ovih slučajeva, na žalost ima mnogo više, ali i to je dovoljno da shvatite da je današnja tema: SISTEMATSKO KROATIZIRANJE BOŠNJAKA PUTEM INFORMATIKE.

 

Ovu temu sam obrađivao prije skoro 5 godina, pa prije tri godine i u još nekoliko navrata i nažalost još uvijek je aktuelna, i ne samo aktuelna nego je stanje sve gore i gore.

Muslimani i bošnjaci se intenzivno pokušavaju sistematski kroatizirati putem informatike već preko pet godina. Ja sam u člancima koje sam napisao, pa čak i u knjigama, još u začetku te ideje upozoravao na to, apelovao na bošnjačku i islamsku svijest, ali očito uzalud, jer se to samo dalje nepovoljno razvilo.

Krenimo hronološki:

Do 1992 godine u informatici je bilo dosta jasno stanje. Većina programa se pisala i koristila na engleskome jeziku. Za pisanje na našem jeziku (i korišćenje naših dijakriktika ŠĐČĆŽ) je usvojen kodni raspored, izgled i pozicija tastature i nametnut je tzv. YU standard. Zvanično u svijetu je taj raspored tastature bio poznat kao Yu tastatura i korišćena je tzv. Latin2 ili kodna stranica 852 (kao i za gotovo kompletnu istočnu Evropu). Profesionalci su ipak koristili englesku tastaturu, a za problematična slova je korišćen neki od nezvaničnih »polustandarda«.

Disolucijom bivše Jugoslavije, slovenci prvi reaguju i prijavljuju svoj standard (koji je samo preuzet stari) i dobivaju svoju kodnu oznaku. Iza njih i hrvati veoma brzo reaguju i prijavljuju svoj standard. Slijedeći smo mi bili na redu, ali nažalost nikada nismo prijavili svoj standard. U međuvremenu je već, u svijetu prihvaćen ISO standard, a za naš dio Evrope (slova ŠĐČĆŽ) se koristi ISO 8859-2 (sličan njemu je Windows 1250).

U međuvremenu je svoj standard definisala i Makedonija, pa čak i Srbija (oni imaju čak 2 standarda, jedan za latinicu, a drugi za ćirilicu), a jedino mi i dalje nemamo standarda. Tu su izuzetno tužne dvije činjenice:

 

  1. Nije trebala nikakva posebna pamet, da se prijavi naš sistem tastature. Dovoljno je bilo reći: "Dajte nam u potpunosti sve isto kao za slovenačku tastaturu (samo dajte naziv BA tastatura)" i posao bi bio završen
  2. Od početka samostalnog postojanja Bosne i Hercegovine smo imali, u samom vrhu, jednog »doktora informatike« Zlatka L., koji se nije udostojio da prijavi naš standard, evo već devet godina.

 

Da ne trošim prostor ovog članka na prošlost, koga to interesuje pobliže, neka pročita originalne članke objavljivane u raznim časopisima ili moju knjigu »Windowsi, praksa i edit« ili »Word for Windows« iz biblioteke »Računari na lahak način«, gdje su detaljno obrađene ove teme u vrijeme kada su bile najaktuelnije, a i na mom site-u na internetu (http://www.nedim.multicom.ba) već dugo stoji odgovarajući članak.

Uglavnom je rezime gore navedenog, da sve zemlje na Balkanu i u Evropi (osim Bosne i Hercegovine) imaju svoj kodni raspored tastature i svoju dvoslovnu oznaku.

Mi smo prisiljeni koristiti neku od njihovih tastatura (a to boli, jako psihološki boli, to je isto kao da morate pod registarskim oznakama Hrvatske ili Jugoslavije putovati negdje), ili koristiti neki od modifikovanih »standarda«, što je generalno loše rješenje.

Ja sam na kursevima i nastavi koju držim, pokušavao maksimalno dugo zadržati stari BHSCII sistem (zasnovan na modifikovanoj engleskoj tastaturi), a nakon toga (pošto su ostale zemlje već poodavno prihvatile ISO standard) sam počeo instalisati slovenačku tastaturu (slovenci su nam bar manje zla nanijeli od ostalih).

Ta bitka je do daljnjeg izgubljena.

Također boli činjenica da svoju tastaturu ima i Afrika i Albanija i .... (možete pogledati koje sve zemlje imaju svoju tastaturu birajući Control Panel – Keyboard – Language – Add), a Bosna i Hercegovina nema.

Nakon što je, zbog gore napisanog, 70% bošnjačkog naroda počelo koristiti hrvatsku tastaturu (15% koristi srpsku, 5% englesku, a ostali neke hibride i stare standarde), otišlo se korak dalje u kroatiziranju bošnjaka. (U međuvremenu je kroatiziranje nastavljeno kroz časopise, stručne knjige i sl.) Slijedeći korak je opisan na početku članka, a to je ubacivanje hrvatskog office-a u Bosnu i Hercegovinu.

Nakon događaja sa početka članka napravio sam ispitivanje i malu anketu i rezultati su poražavajući.

U ispitivanju su provjerene 3 sarajevske općine, 1 kanton (mislim na instituciju i službe), 15 privatnih firmi, jedan BiH konglomerat, većina informatičkih kuća i obrazovnih centara (koji drže kurseve informatike).

 

Od 3 ispitane sarajevske općine dvije su, gotovo u potpunosti, izbacile američki i instalisale hrvatski office. U trećoj općini je na dio računara instalisan hrvatski office, a na dio nije. Možda trebam navesti podatak da je samo u trećoj općini predsjednik općine bošnjak (i to iz SDP-a).

Što se kantona tiče, stanje je nešto bolje. U samo nekoliko kancelarija je, na izričiti zahtjev uposlenika, instalisan hrvatski office, a u ostalima je još uvijek američki (i to verzija 97). Ovdje trebam naglasiti i činjenicu da je kanton jedna od rijetkih institucija sa licenciranim programima (Windows i Office), pa im se baš i ne isplati sa računara pobrisati licenciran program i staviti nelicenciran. To je postignuto velikim dijelom i trudom prethodnog ministra informisanja Bakira Z.

Od 15 privatnih firmi, 3 ne posjeduju računare, 5 ima hrvatski office (uposlenici su im informatički neobrazovani), 2 imaju samo finansijske programe, a ostale koriste američki office (uposlenici su informatički obrazovani).

Spomenuti konglomerat koristi većinom američki office, osim u dijelovima gdje su zaposleni neobrazovani uposlenici.

Informatičke firme (izuzimajući one sa hrvatskim vlasništvom) u većini slučajeva koriste američki office, ali zato na računare koje prodaju instaliraju hrvatski office (i to nelicenciran), osim ako mušterija izričito ne zatraži neki drugi, ili licenciran.

Obrazovni centri su podijeljeni u dvije grupe:

 

a)      kvalitetni (koji koriste američki office) i

b)      nekvalitetni (koji koriste hrvatski office)

 

Što se tiče kurseva, situacija je jasna, nekvalitetni centri pokušavaju hrvatskim office-om dati dojam kandidatima da su nešto naučili, ali zašto je prikazana situacija takva u ustanovama i firmama?

U ustanovama i firmama gdje su nebošnjaci na čelu, je također jasna situacija, jer je i njihov cilj poznat, ali šta je sa ustanovama i firmama gdje su bošnjaci na čelu?

 

Na žalost kod nas ljudi misle, da ako neke riječi poznaju, da automatski poznaju i program u kome se nalaze te riječi. Napr. ako im je poznata hrvatska riječ pogled (a engleska View nije), da samim tim znaju upotrebljavati i meni pogled. Koliko je to tačno, prosudite sami, ali je činjenica da su korišćenje hrvatskoga office-a inicirali neprijatelji Bosne i bošnjaka (da ne spominjem muslimane), ali da su im u daljem širenju toga jako pomogli bošnjaci neznalice (koje korišćenjem hrvatskoga office-a stiču lažni dojam da znaju raditi na računaru) i nemoralni bošnjaci u želji za lahkom zaradom (jer prodajući računare sa hrvatskim office-om povećavaju prodaju svojih računara i držeći kurseve na računarima sa hrvatskim office-om daju lažni dojam kandidatima da su nešto naučili na kursevima po sistemu "jedan stepen za tri dana"). Na žalost, i kursisti koji završe takve kurseve dalje protežiraju upotrebu hrvatskoga office-a, jer na drugome ne znaju raditi (u stvari ne znaju ni na hrvatskome, ali im se bar tako čini da znaju).

 

Još gora činjenica je ta što oni koji protežiraju hrvatski office, na ovim prostorima ga nazivaju Bosanski office.

 

Da odgovorim i onima koji govore da im je lakše raditi u programima na našem jeziku:

 

To bi bilo tačno kada bi to bio NAŠ JEZIK. Međutim, to je hrvatski jezik, koji se sada veoma mnogo razlikuje od bosanskoga jezika. Mi možemo razumjeti hrvatski jezik, ali mnogo riječi koje su nepravilne u našem jeziku, u njihovom su pravilne i obrnuto, pa sistemi za automatsko popravljanje grešaka, naše tačne riječi zamijene sa njihovima nepravilnima itd.

Dalje, da li vam je lakše razumjeti rečenicu:

 

Izaberite opciju Print layout iz View menija! ili

To se postiže odabirom opcije Izgled ispisa iz izbornika pogled u inačici 2000!

 

Obje rečenice opisuju istu radnju.

Ne treba ni govoriti o nedoslijednosti prijevoda i nedoslijednosti samoga hrvatskoga jezika gdje recimo riječ IZBORNIK označava engleske riječi Meni, Chooser, a istovremeno i Ćiru Blaževića (selektor) ili kada istu englesku riječ View, jednom prijevode kao pogled, drugi put kao izgled, treći put kao prikaz, a četvrti put kao zaslon (što im inače u govoru označava ekran). Ili recimo riječ obrtnik označava i zanatliju i mikroprocesor u računaru.

Provjerite koliko poznajete hrvatski jezik (informatički dio) i sami prevedite slijedeće rečenice sa hrvatskoga jezika:

 

Strojna oprema, strojevina jest postroj, tvarno srjedstvo, oruđe kojime se primjenjuje naputna oprema, naputbina. Naputbina je netvarno, znakovno srjedstvo namienjeno za primjenu na strojevini. Ona može biti i ugrađenica smještena u izčitnicima u sastavu strojevine.

 

(primjer preuzet iz PC-CHIPA, a prijevod na bosanski ću objaviti, inšaAllah, u narednom broju, ukoliko pokažete zainteresovanost svojim pismima ili e-mail porukama).

 

Također, da je baš toliko dobar i koristan hrvatski office, i hrvati bi ga masovnije upotrebljavali, a ne (prema podacima sa najnovije ankete na internetu), na svega 18% računara (što je značajno manje nego kod nas).

Mišljenje samih hrvata o hrvatskom office-u, možete provjeriti na hrvatskim news grupama i primjetit će te da nije baš pohvalno.

 

Ne mogu zaboraviti činjenicu da su, oni koji nas sada najviše nagovaraju da koristimo hrvatski office, naprosto popljuvali program QSS – Komunikator (odličan proizvod firme QSS), koji je u stvari verzija Netscape Communicatora lokalizirana na bosanski jezik. Nije mi poznato da je ijedan hrvat (živio on u Hrvatskoj ili Bosni) koristio taj odličan program, ali su zato hrvatski časopisi i građani "na nož" dočekali taj program. Za oblast za koju je namjenjen (internet) je mnogo korisniji nego hrvatski office (za svoju oblast). Čemu onda takva dvoličnost (hvaliti jedan program lokaliziran na hrvatski jezik, a kuditi drugi program lokaliziran na bosanski jezik). Još gore je što većina bošnjaka koji su "vatreni korisnici i zagovornici" hrvatskoga office-a, nisu nikada "ni čuli, a nekamoli koristili bosanski Netscape".

Hrvatski časopis PC Chip je (iz tog časopisa je preuzet gore navedeni hrvatski tekst za vaš prijevod) ismijao i pokušao totalno izvrijeđati QSS Komunikator.

 

Znači nije stvar u potrebi korišćenja lokaliziranih programa (jer da je potreba koristili bi o QSS Komunikator, a ne samo office) nego je stvar u pokušaju uništavanja kulture i jezika bošnjaka i na taj način.

 

Da rezimiramo:

 

Nije uopće bitno da li je korišćenje hrvatskoga office-a lakše ili nije (a nije), nego je bitno to što nas to još više udaljava od našeg jezika i tradicije, od kojega smo se ionako već previše udaljili.

 

Šta mi trebamo uraditi:

 

  1. ZAHTJEVATI od naše vlade da standardizuje tastaturu i prijavi naš standard odgovarajućim međunarodnim tijelima i komisijama za standarde. (Najbolje bi bilo da svako od nas, zasebno, pošalje pismo državnim organima sa zahtjevom za registraciju naše BA tastature)
  2. UKINUTI hrvatsku tastaturu sa računara koje koristimo i umjesto nje instalisati slovenačku.
  3. PRESTATI (ko god se osjeća muslimanom ili bošnjakom) koristiti hrvatski office, a u ustanovama i firmama u kojima smo uposleni ZAHTJEVATI povratak na američki office.
  4. REAGOVATI na svaku sličnu provokaciju u budućnosti
  5. UVIJEK se sjetiti da mi jesmo prvenstveno muslimani, ali iza toga smo i bošnjaci i bosanci, a narod bez jezika, običaja i tradicije prestaje biti narod, pa čak i ako ima svoju teritoriju.
  6. SVEZATI devu, pa se tek onda uzdati u Allaha dž.š.

 

 

 

 

 

Nedim Mašić dipl. el. ing.